Jedna kratka bezimena priča o sanjarenju

Stavi slušalice, pusti ' Road trippin' ' i zatvori oči (iako ne mozes bukvalno, jer moras da citas, ali zatvori ih kada zavrsis tekst).
Pokušaj da osetiš sve što ti budem rekla.
Zamisli sad da je sumrak, da se vrela crvena boja preliva nebom, a prve sjajne zvezde se penju bas iznad nas.
Gledam te sa suvozacevog mesta, dok se ova pesma vrti na radiju. Smejes se, i hranis svaku moju potrebu tim malim pokretom usana. Okreces se ka meni i, iako taj trenutak traje svega par sekundi, ima dovoljno vremena da taj pogled bude dubok, da doseze sve do moje duse. Citas me, ponovo. Nesigurno se smesim, dok osecam kako obrazi pocinju da mi gore.
Sreca, te brzo vracas pogled na put.
Zavaljujem se u sediste i fotografisem zalazak, a malo i tebe.
Ne znamo gde idemo, ali briga nas je.
' Samo vozi u nepoznato ' govorim ti. A tebi ne treba dva puta reci.
Sve sa tobom je nepoznato i neizvesno.
Znam da ti ne smeta, pa palim cigaretu ( opet ta cigareta, ali tako je poeticna, sta cu ), udisem prvi dim i dodajem je tebi.
Znas, deljenje cigarete za mene je bas velika stvar, ne delim je sa svakim. Samo sa posebnima.
Pricas mi o mestima na kojima si bio, a ja upijam svaku rec koju izgovaras. I sve je apsolutno nebitno, osim osecaja sigurnosti i potpunosti koji preovladavaju.
Znam da se cesto kezim kao luda bez razloga i da verovatno precesto klimam glavom i kratko odgovaram, ali veruj mi, samo zato sto su tvoje price daleko zanimljivije od mojih. Mislim da bi tebi moje price bile uzasno dosadne.
Stacemo na neku pumpu i uzeti nam nesto hrane i piva.
I onda bi mogli da se zaustavimo na nekoj divljoj plazi. Da tu prenocimo.
' Ali hladno je, pa jesen je. '
' Ne mora da bude. Meni je, recimo, bas toplo. '
Gledas me zbunjeno, nemas pojma o cemu zapravo pricam, ali na kraju ipak pristajes smejuci se.
Volim kad se smejes. I kad se ja smejem zbog tebe.
Kako budemo ispijali trecu flasu piva, tako cemo pocinjati sedamdeset osmu temu za razgovor. Mozemo da pricamo o veri i nasim shvatanjima iste. Mozemo da pricamo o prirodi koja nas okruzuje. Mozemo recimo, da razvezemo i razgovor oko toga koje pivo je najlepse. Ima toliko neotvorenih oblasti, da jedva cekam da ih procesljamo zajedno.
Kasnije ces mozda zaspati, ja sigurno necu. Cekacu zoru kako bih uspela da fotografisem izlazak sunca.
Ne znam, ali na trenutak mi se ucinilo da su ti oci zasjale. Samo mili sekund, ali taj kratki odsjaj je bio dovoljan da probudi nadu.
Pesma se zavrsila, da. Al je ja pustam na replay i skupljam jos hiljadu buducih uspomena sa tobom.

Коментари

Популарни постови