Live for a moments

Ono što treba da radimo jeste da prestanemo da mučimo sebe. Zvuči kao fraza,ali zaista jeste tačna. Treba da živimo samo za trenutke. Dokle god budemo sedeli i razbijali glavu pitanjima poput: gde sam pogrešila ? , kako da ispeglam situaciju?, šta ako mi se ne javi? , da li misli na mene?, nikada zapravo nećemo ništa uraditi.
Znate svi onu kliše rečenicu koju smo u nekom moemntu koristili u beznadežnom savetovanju, ono ' Nemoj da ubijaš sebe razmišljanjem! '. E baš to.
Što više vi razmišljate o nečemu, to više produbljujete svaku svoju sumnju, svaka emocija se podiže za jedan stepen, a ne valja preterivati. Uvek treba imati meru. U smehu, u suzama, pa i u razmišljanju.
Preboleti nije teško, svako može svakoga da preboli, ali pravo pitanje je koliko ti sam zapravo to i želiš?
Jednom mi je jedan drag dečko rekao : 'Što duže budeš posmatrala neku prepreku,to će ti se ona činiti težom za prevazilaženje.' . I jeste tako. Što duže budemo razmišljali o nečemu, to će nas više plašiti.
Samo se treba odlučiti za prelomni korak. Kao kod depilacije, skupljate hrabrost, znoje se dlanovi od neizvesnosti, a onda naprasno povučete. Kratak i oštar bol vas obuzme, a zatim, u sledećem trenutku ne osećate ništa do umirujućeg bridenja kože. Isto je u životu. Kada predugo stojite u jednom mestu, ubijate sami sebe. Napravite korak, ma samo pokušajte da zakoračite. Kratak bolan period je često neizbežan,ali kada prebrodite taj period, ono što ćete osetiti jeste - olakšanje.
Ironija,sve ovo pričam ja,koja sama previše razmišljam. Ali baš zato Vam govorim,naučite nešto iz mojih grešaka.
I zaista jeste onako kako kaže stara poslovica,sve se može kad se hoće.
Ne razmišljajte previše o ovome i dobro jutro! :)
Коментари
Постави коментар